Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


online

lady.avatea@gmail.com


VRLO VAŽNI LINKOVI:
HopeForAfricanChildren
UNICEF
World Press Photo
SaveTheChildren
Children Of Africa Charity
















Cursors

Kalup:Tonia
Doradila: Wentzdesign
Hosting: Imageshack



utorak, 26.12.2006.

...

Napisala sam post kao nekakav comeback, ostavila ga dva sata, otisla u krevet i zatim shvatila da se ipak ne mogu vratiti i izbrisala ga.
Ali jedno vam želim poručiti:
Sretni vam blagdani.

26.12.2006. u 23:47 • 18 KomentaraPrint#

srijeda, 30.08.2006.

Everything comes to and end...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ako se sjećate srednjoškolskih lektira i poezije (osobito ono četvrtog razreda) znat ćete odgovor na pitanje koji je najčešći motiv poezije.
Prolaznost.
Uvijek sam znala da sve dolazi svom kraju. Everything comes to an end.
Postoje doživotne stvari, ali ne vječne. Ne možemo vječno živjeti (barem ne u fizičkom smislu), ne možemo biti sretni ili tužni vječno, ne možemo skrivati neke stvari vječno, ne možemo biti na istom mjestu vječno.
Kako god bilo teško, neke stvari prolaze i moramo se suočiti s novima. I da, upravo sam otkrila toplu vodu. :-)
Važno je znati ostaviti neke stvari iza sebe i kročiti u nove pobjede. I poraze.

I to ću ja napraviti...

UPDATE (iz drugog pokušaja):
To je to. "The end" iz naslova. Odlazim. Ima više razloga. Ne da mi se više, više nisam toliko anonimna kao na samom početku pisanja i jednostavno više ne mogu.
Ovaj puta se ne vraćam.

Hvala svima.


30.08.2006. u 21:51 • 72 KomentaraPrint#

četvrtak, 24.08.2006.

My creatures

Image Hosted by ImageShack.us
Znate onu izreku "Kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin."?
E pa upravo je to razlog što me malo duže nije bilo. Naime, kad sam na odmoru, ponašam se kao na odmoru. Ljenačarim, izležavam se, odmaram, malo odem kod bake... Uglavnom, tipkanje po tipkovnici je prenaporno. :-) Ali nisam vas ja zaboravila.
Zapravo, mogla bih napisati nesto o vama. Na to me potaknula Apple svojim nedavnim postom o omiljenim blogerima. E sad.. ja vas (moje omiljene) ne mogu poimenice nabrojati jer vas ima previše, a tu su i oni dragi neblogeri koji čitaju blog ali ne komentiraju ovdje.

Na samim počecima bloga, ljude na Internetu sam doživljavala kao osobe s kojima je lijepo komunicirati, ali nemoguće uspostaviti neki odnos. Varala sam se, naravno.
Neke od njih sad ne bih mijenjala nizašto, utjecali su na moj real life, na moja razmišljanja i na mene općenito. I iskreno govoreći, puno ljudi iz mojeg stvarnog života nije ni do koljena ovima. Iako prije nisam mislila tako, tu su ipak moguća prijateljstva, ljubav, svađe, razočaranja... sve što postoji i inače.

Napisala sam listu svojih omiljenih i najstarijih ljudi s Interneta, ali morala sam je ukloniti jer sam napisala samo nekoliko njih, pa sam ih puno morala izostaviti. A da ne budem nepoštena... lista je otišla u vjetar. Svatko od vas zna zašto ste mi dragi i svi ste bili super prema meni. Osobito oni neblogeri koji mi se jave.

A tu je još 30-ak blogera koje nisam imala prilike pobliže upoznati osim preko njihovih postova, ali i to je velika stvar jer uvijek nešto naučim od njih.
Želim zahvaliti svima jer sam otkrila jedan drugi prekrasan svijet pun sjajnih ljudi.

Do drugog postanja...

24.08.2006. u 20:43 • 33 KomentaraPrint#

utorak, 08.08.2006.

One big travel...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Govori se da je naš život kao jedan veliki vlak iz kojeg ljudi stalno ulaze i izlaze. Neki nas prate kroz cijelo putovanje, neki su tu samo jednu stanicu, a neke ni ne primjetimo.
Neke mi sami izguramo van, neki otiđu vlastitom voljom, a neki nemaju drugog izbora.
I ne govorim baš o smrti, već o drugim vrstama odlaska. Izgubila sam puno prijatelja i poznanika iz stvarno nepoznatog razloga. Samo smo se udaljili.

U poslijednje se vrijeme često pitam koliko će neki meni dragi ljudi još ostati u mom životu. Nije to neki pesimizam, znam da tako mora biti, ali ipak...
Ako odu, hoće li to biti naša krivnja? Jesmo li se mogli bolje potruditi, ali nismo? Ili samo nije bilo suđeno da ostanu? Ponekad shvatimo koliko nam znače tek kad nepovratno odu. I vidimo što smo izgubili. Samo... pripazite i ne igrajte se s njima.
Ne uzimam ljude zdravo za gotovo (barem se trudim ne uzimati ih zdravo za gotovo). Svaki od njih ima neku važnu ili manje važnu ulogu u mojem životima. Naučila sam puno stvari od njih i još učim.

I ja sam putnik u mnogim vlakovima. Svi smo. Ne znam koliko dugo ću ostati na njima, ali ako odem nadam se da ću biti barem lijepo sjećanje

08.08.2006. u 23:52 • 49 KomentaraPrint#

nedjelja, 06.08.2006.

Love Part II

Image Hosted by ImageShack.us
Ovako dragi moji, čini se da ću morati podjeliti više čokolada jer ima odličnih definicija ljubavi. Here are the winners:
Aru: "Ljubav je potreba da usamljenost podjeliš s nekim."
Nessa:"...Ljubav je osjećaj kojeg živiš dok traje, kojeg se sjećaš uvijek i zauvijek... Osjećaj koji ne blijedi iz sjećanja..."
Milica Šamšalović: Ljubav je kap žive na dlanu. Stisneš li šaku, ona će se rasprsnuti. Ostaviš li je na otvorenom dlanu ona će zauvijek ostati.
Umoran: "Ljubav je cilj života. Tko živi za nešto drugo uvijek će se prevariti. Ljubav je snaga koja ti pomaže da nadvladaš samoga sebe."

Kako vidite, ima tisuću definicija ljubavi, ali nijedna nije ona prava. Svatko gleda ljubav na svoj način, a tako i treba biti. Možda postoji, a možda ne. Sve ovisi o nama.
A znamo da je lijepo voljeti, a još ljepše biti voljen. Onima koji imaju to oboje, čestitam.
A onima koji nemaju... bit će prilika. ;-) Jednom.

Ali dosta o ljubavi, već sam i samu sebe zbedirala s tim. Slijede totalno ne-ljubavne teme. Kad ih se sjetim...

06.08.2006. u 23:55 • 17 KomentaraPrint#

utorak, 01.08.2006.

Love

Image Hosted by ImageShack.us
Već je red da napišem nešto novog. Ovaj moj bložić je prije nekih par dana navršio 7 mjeseci. Tko bi rekao da ću tako dugo ovdje ostati...

Nisam znala o čemu pisati, pa mi je prijatelj spomenuo ljubav. Nek digne ruku koga je ta epidemija zahvatila. Ne, radije dignite ruku oni koje nije zahvatila. Tako će biti brže. Ovih dana imam sreće da od svih izvlačim ljubavne probleme tako da sam svašta naučila. (By the way, tko treba doktoricu Avateu, nek mi se javi jer ne naplaćujem :p )
Uglavnom ljudovi, kad vas pogodi Kupidova strelica, uhvatite se za nju, ne puštajte je i nemojte raditi gluposti jer ćete je izgubiti.
Negdje sam pročitala da je ljubav kad vam je određena osoba poslijednja u mislima prije spavanja i prva kad se ujutro probudite, kad vam ne smetaju njezine mane, kad na nju pomislite kad ste sretni i kad želite s njom to podjeliti, a i kad na nju pomislite kad ste tužni jer želite da vas utješi.
Dakle, ako ste se prepoznali u barem jednoj stvari... čestitam, imate leptiriće. ;-)

A našli su se i neki znanstvenici koji su i definirali ljubav pa čitajte i učite:
Eros – strasna, fizička ljubav bazirana na fizičkom izgledu;
Ludus – ljubav se shvaća kao igra te je zabavna;
Storge – nježna ljubav koja se sporo razvija bazirajući se na sličnosti;
Pragma – pragmatična ljubav;
Manija – visoko emocionalna, nestabilna ljubav, stereotip romantične ljubavi;
Agape – nesebična, altruistična, duhovna ljubav.

Na fotki: Vincent Perez i Isabelle Adjani u filmu La Reine Margot. Njihova ljubav se rađa tijekom Bartolomejske noći. Ona je kraljica katoličke vjere, a on neprijatelj protestant.
Eto dokaza da se suprotnosti privlače.

A sad NATJEČAJ: onaj/ona s najboljom definicijom ljubavi dobiva čokoladu!! Pobjednici će biti objavljeni u slijedećem broju.. ovaj.. postu.

01.08.2006. u 21:32 • 38 KomentaraPrint#

petak, 21.07.2006.

My mind was blank (but not anymore)

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ja ne mogu vjerovati da nemam nikakve inspiracije za škrabanje na blogu.
Možda je krivo ljeto, možda umor, a možda nesto treće.
Dajte me zasipajte svojim problemima pa da imam o čemu pisati. Ili me zasipajte idejama. Ili me pitajte nešto. Ili...
Trabunjam u pola jedan ujutro. Moram ići. Imam sastanak s jastukom.

Edit: Pavle mi je dao inspiraciju. Pisma. Napisao je sjajan post o pismima i e-mailovima i odmah sam se sjetila kako ih ja obožavam. Prije sam stalno pisala prava pisma. Upotrijebila bih pravu olovku (ili nalivpero) i pravi papir. Nadam se da se još sjećate kako izgleda pravo pismo (i pritom ne mislim na račun za vodu) u vašem pravom poštanskom sandučiću.
Onda je došao e-mail i počela sam koristiti samo tu opciju. Brže je, praktičnije, jeftinije iako se izgubi dio osobnosti poput rukopisa, pokušaja da se ravno piše...
Ali ih ipak pišem. Gotovo svaki dan barem pola sata odgovaram i pišem mailove. To je... olakšavajuće. Mislim "Napisat ću par rečenica i gotovo", ali uvijek se uhvatim kako pišem, pišem i pišem (možda i više nego što bih trebala) i ne mogu stati.
A onda ujutro, pregledam poštu i nađem odgovore. Jednako duge. Uzmem kavu u ruke i samo čitam kako mi drugi ljudi prepričavaju svoje živote.
Trebate pokušati...

21.07.2006. u 00:28 • 41 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>